Pobijediti Srbiju pred 15.000 tisuća njihovih navijača - NEPROCJENJIVO!

Hrvatski reprezentativci u petak u beogradskoj Areni polažu još jedan veliki ispit. Protiv domaće Srbije (20.15) igraju polufinale Eura, prenosi Jutarnji.hr.

U zadnjih su desetak godina na 12 velikih natjecanja čak deseti put u polufinalu. Bilo da je riječ o olimpijskim igrama, svjetskim ili europskim prvenstvima, naši su u pravilu sudionici završnica koje su propustili samo na SP-ima 2007. i 2011. u Njemačkoj i Švedskoj. Bespredmetno je takvim sportašima poručivati: “U boj, u boj, za narod svoj”. Oni su za Hrvatsku već učinili jako puno.

Unatoč nemilim događajima u Novom Sadu, svi su poručili kako u Areni tijekom velike utakmice nitko neće ratovati. Neće, naravno, ni voditi ljubav i ljubiti svoje sportske prijatelje i rivale, no emocije će im ostati u granicama sporta i fair-playa.

Potisnuti strasti

Poručio je izbornik Goluža da su domaćini favoriti i dodao kako Hrvati imaju veliko srce. Spomenuo je i krv koja će pasti na terenu, no eventualno prolivena hrvatska krv, ili krv suparničkog igrača, na parketu Arene bit će posljedica slučajnosti i klasičnog žara sportskog nadmetanja. Dogodilo se toliko puta, događat će se uvijek.

Izgube li nakon velike borbe i priznaju suparniku da je bio bolji, nitko dečkima neće zamjeriti. Pobjede li u istim uvjetima, ostat će naši idoli. Niske se strasti ipak do kraja moraju potisnuti, najbolje ih je i nemati. U svjetlu svih posljednjih zbivanja, možda ponajprije zbog toga, glave im moraju ostati hladne.

Umrite muški

Mnogi misle drukčije, podliježu emocijama, mislima se vraćaju u prošlost, žele poniziti suparnika... Nažalost. No, možda će jednom zaista doći vremena u kojima će Hrvati i Srbi uistinu igrati utakmice koje će biti samo obične (nogometne, rukometne, vaterpolske...) utakmice.

Za naše je sportaše odavno tako, za njih se ne treba brinuti. Bitno je da na istom nivou ostanu i naši navijači koji će se naći u grotlu i paklenoj atmosferi Arene. I oni su na velikom ispitu. Domaći su navijači, ustvari, huligani, “pali na prvom polugodištu”. Valjda će i oni u nastavku školske godine doći k sebi i u miru dočekati goste. Samo to je važno, sjećanje no to ostat će trajnije od pukog sportskog rezultata. I zato, Ivano, Blaž, Igore, Ivane, Domagoj, Mirko... izađite na teren i umrite muški.

Kapetan reprezentacije Igor Vori igrao je desetke utakmice kao što je ova sa Srbijom u polufinalu. Od Portugala 2003. do posljednjeg Eura u Austriji, velika finala, prepune velebne dvorane, veliki okršaji koji odlučuju...

- Srbija mi ne predstavlja ništa posebno, utakmica kao i svaka druga. Naravno, u igri je plasman u finale, radi se o tome hoćemo li doći u priliku za borbu za zlato ili nećemo. I samo je to u igri. Sa Srbima sam u odličnim odnosima, većina igrača u njihovoj reprezentaciji su mi prijatelji. S mnogima gore u Njemačkoj igram utakmice svaki drugi dan, poznajemo se, družimo koliko je to moguće između svih obaveza. Bez pretjerivanja, što se toga tiče, radi se o sasvim običnoj utakmici.

Pritisak je na njima

Igor je tijekom godina protiv istih suparnika igrao veliki broj utakmica, čak ni tih prijašnjih godina situacija nije bila drugačija:

Sve je i tada bilo u redu, ništa posebno. Posljednjih smo godina bili bolji, no to ne znači ništa, sada se radi o sasvim novoj utakmici u kojoj će odlučivati sitnice. Ne pamtim te stare oglede ni po čemu posebnom.

Veteran Igor prošao je dosta toga, Domagoj Duvnjak nešto manje je iskusan, no i iz njegova kuta gledanja također je riječ samo o “običnom danu na radnom mjestu”. Možda nas svi igrači djelomice i zavaravaju, no valjda je i njima tako puno lakše:

- Teško će nam biti, no neće nam biti prvi put, navikli smo. Naša je prednost što će u tom ratu živaca njihovi biti u puno težoj situaciji. Puna Arena tražit će od njih pobjedu po svaku cijenu i bit će im gadno. Nažalost, zbog onih incidenata u Novom Sadu naših navijača neće biti puno kao što bi to bilo da je sve proteklo u najboljem redu. Šteta za rukomet.

“Dule” je pokušao opisati suparnika, njegove mane i slabosti, ali više odlike zbog kojih su došli do polufinala iako posljednjih godina nisu igrali bog zna kako dobro:

- Raspoloženi vratar, čvrsta i gruba obrana koja je primila jako malo pogodaka. Brzi su, puno trče, strpljivo igraju u napadu...

Zar to nije čista preslika onoga što od naših traži izbornik Slavko Goluža?

- Otprilike tako, ovdje smo na sličnom nivou. Zato i jesmo i jedni i drugi u polufinalu. I zato očekujem teški fajt u kojem će presuditi samo sitnice. Idemo se potući i pobijediti.

Odlična klapa

“Stari” Vori i “mladi” Duvnjak. Odlična klapa kao i ona nekad. Svi ostali su u istoj “priči”. Reprezentacija diše kao jedan:

- Malo nas je ostalo od starih, ali sve štima. Kod nas nema starih i mladih, nikad nije ni bilo. Neki su možda prerano otišli, no i dalje su oni s nama. Volio bih kad bi se doma dogovorili čoporativno i došli u Beograd. Dempa, Davor, Zrna, Pero....